Pređi na glavni sadržaj

Piterovo načelo: i ironija i oprez

11. april 2024.
·3 minuta za čitanje

Kako nagraditi odličnog zaposlenog, u organizaciji koja zaista nastoji da nagradi učinak, trud i uspeh? Menadžeri i služba za ljudske resurse često nemaju opciju da ponude dalje povišice ili više slobodnog vremena, ili iz različitih razloga ne uspevaju da rad organizuju tako da omoguće dalje usavršavanje i autonomiju. Tako kao opcija nagrade ostaje napredovanje na sledeću poziciju u hijerarhiji. Zbog zarade, benefita i prestiža koje napredovanje nudi i zaposleni rado prigrli novu poziciju, čak iako je voleo i odlično radio svoj prethodni posao. Jednostavno, ljudi retko odbijaju unapređenje.

Ovo je nekada sjajno rešenje ali nekada i ne. O tome kako stvari mogu da pođu po zlu, pisali su Laurence J. Peter i Raymond Hull u poznatoj knjizi “Piterovo načelo”. Piterovo načelo je ironična tvrdnja da ljudi napreduju preko svog nivoa sposobnosti te da organizacije i samu civilizaciju zbog toga vode ljudi nedorasli odgovornostima koje su im poverene. Naime, ukoliko se pri izboru ljudi za napredovanje vodimo isključivo njihovim prethodnim učinkom i jednostavno im ponudimo poziciju na prvoj sledećoj slobodnoj stepenici u hijerarhiji, ta nova pozicija često zahteva sasvim druge veštine i osobine od onih kojima osoba sjajno vlada.

Lorens Piter upozorava da tako većina ljudi doseže nivo svoje nekompetentnosti i da tako i završava svoj radni vek. Ti ljudi onda nastavljaju da rade svoje stare poslove, loši su u delegiranju, ne prilagođavaju se novim zahtevima. Njihova dobrobit strada, a ni kompanija nije na dobitku.

Naravno, to ne mora biti istina i ovde svoju važnost pokazuje lični i profesionalni rast kroz nove izazove i situacije, treninzi veština i znanja i slično. Ali, ostaje kao tema za razmišljanje da puko napredovanje kao nagrada često nije dobra opcija za organizaciju, a i da bi mnogi zaposleni, uz neke druge benefite možda bili uspešniji, srećniji i manje anksiozni na istoj ili sličnoj poziciji u datom trenutku. Naravno, uz povišicu, autonomiju, kreativnost i druge nagrade i benefite koje organizacija u kojoj rade može da im ponudi u vezi sa kvalitetom rada i privatnog života.

Zašto sjajan mehaničar nije nužno dobar poslovođa

Jedan od prvih primera u knjizi je “Gospodin Kotlokrpa”, sjajan i strpljiv mehaničar u autoservisu, sa velikom sposobnošču da pronađe skrivene kvarove. Unapređen je u poslovođu servisa i tu nastaju problemi. Prihvatao je svaki posao koji mu se učinio zanimljiv, čak i kada je servis grcao u već preuzetim popravkama. “Uvek je bio umazan do lakata i večito je petljao u nekom rastavljenom motoru.” Ponesen poslom mehaničara, zaboravljao je da svojim radnicima dodeli zadatke, nije vodio računa o njima a ni o mušterijama, papirologiju da i ne spominjemo. “Bio je izuzetno sposoban mehaničar, ali očajan poslovođa”, piše u knjizi “Piterovo načelo” (Mono i Manjana, Beograd 2010.)

Kung Fu Panda -spiritualni lider?

Pre neki dan me je jedan lik na velikom platnu podsetio na ovo načelo, pa me je i inspirisao da o njemu pišem. Ah, ne, nije još napravljen film “The Office” iako je Michael Scott iz serije, očigledno, između ostalog, primer Piterovog načela: bio je uspešan prodavac koji je postao šef koga je neprijatno i smešno gledati.

U pitanju je dugometražni crtani film: Kung Fu Panda 4! Kako me je ovaj crtani junak podsetio na ovo ironično pravilo hijerarhije? Prepričaću vam svojim rečima, na žalost nemam originalni transkript.

Dakle, Kung Fu Panda po imenu Po se odlično snalazi kao Zmajev ratnik, ali kao i mnogi zaposleni sa ove strane platna, osuđen je da napreduje do svog nivoa nesposobnosti.

On mora palicu Zmajevog ratnika da preda nasledniku, jer izabran je da bude Duhovni vođa Doline mira.

Ali, panda Po voli knedle i mlaćenje zlikovaca i ne zna mnogo o duševnom miru. Ma šta ne zna, ne zanima ga.

Ali, unapređen je, pa se trudi da meditira, i to nekako ovako izgleda: “Duševni mir, jede mi se sir, može i đumbir…”

Naravno, u filmu nije sve izgubljeno, kao ni u profesionalnom životu. Uz trud zaposlenog i podršku organizacije, Piterovo načelo ne mora da deluje.

Uostalom, u Kung Fu Pandi 4, njegov mentor, crveni panda Šifu mu kaže: “Ako radiš samo ono što možeš, nikada nećeš postati više od onoga što si sada.”

 

newsletter-small
newsletter-medium
newsletter-large

HRLab Njuzleter - vesti o zapošljavanju i tržištu rada, edukativni i zabavni tekstovi, kao i najave događaja za HR i preduzetnike.

Hvala na prijavi! Uskoro će Vam stići mejl za potvrdu pretplate.

Slične vesti

Mali budžet, veliki efekat: Kreativne strategije za Employer BrandingEmployer BrandingMali budžet, veliki efekat: Kreativne strategije za Employer Branding

Ako ste HR firma koja ne raspolaže velikim budžetom zasigurno vam je i dosadilo da slušate o impresivnim EB kampanjama koje zahtevaju resurse koji su vam, makar trenutno, van domašaja. Ali kampanje za brend poslodavca uopšte ne moraju da zahtevaju budžete od kojih vam se zavrti u glavi. Štaviše, utrošen novac nije jednak ostvarenim rezultatima. […]

Neiskorišćene prilike iz tvoje EB strategijeEmployer BrandingNeiskorišćene prilike iz tvoje EB strategije

Kako izgraditi brend poslodavca? Kako izgraditi brend koji će biti priznat i prepoznat, koji će doći do ciljne publike, postići zacrtane rezultate, napraviti razliku kada je u pitanju potraga za talentima i podići zadovoljstvo trenutnih zaposlenih?  Jasno je da se nekada previše očekuje od EB strategija, ali i od ljudi koji ih postavljaju. Građenje brenda […]

Kako izgraditi Employer branding strategiju od nuleEmployer BrandingKako izgraditi Employer branding strategiju od nule

Ako je potrebno izabrati oblast ljudskih resursa koja se najviše razvila u prethodnih nekoliko godina, EB (Employer Branding) bi zasigurno odneo pobedu, ili barem bio u top tri. S tim što ne bi bilo u potpunosti tačno nazvati ovu oblast delom ljudskih resursa, znajući da ona podjednako pripada i marketingu.   Bez obzira na to u […]

Kako privući različite generacije?Employer BrandingKako privući različite generacije?

Da li znate kada i kako je nastao termin generacijski jaz? Datira iz čak šezdesetih godina, kada se generacija poznatija kao baby boom generacija, rođena posle Drugog svetskog rata, suprotstavila tradicionalnim vrednostima svojih roditelja. I sada, više od šezdeset godina kasnije, oni su ta starija generacija protiv čijih tradicionalnih vrednosti su sve one generacije nazvane […]