Rečenica „To nije u mom opisu posla“ nije samo otpor nekom konkretnom zadatku nego je i složen fenomen sa više uzroka i posledica.
Kada neko od saradnika izgovori ovu rečenicu možete to protumačiti kao nedostatak timskog rada, lenjost, manjak motivacije ili razočaranost i svaka od ovih opcija može biti tačna. Lenje osobe definitivno koriste ovu rečenicu i vole da se „sakriju“ iza formalnosti poput opisa posla. Opis posla služi i kao izgovor za manjak inicijative i truda ili za ograničenost u pristupu poslu. Ali, ovu rečenicu koriste i demotivisane osobe koje smatraju da njihov trud nije vrednovan ni priznat i u ovom slučaju, pozivanje na opis posla je vapaj, alarm i neka vrsta bunta.
Ova izjava jeste toksična i izaziva nekonstruktivnu atmosferu i napetost među prisutnima, ali ako vodite tim ili imate saradnika koji je izgovara, važno je da otkrijete uzrok tome.
Mogući uzroci i posledice:
- Osoba nije posvećena poslu ili je jednostavno rečeno: lenja. Pozivanje na opis posla je idealan način za izbegavanje realnog posla i doprinosa. Opisi posla su formalni i često nemaju mnogo veze sa realnim potrebama tog radnog mesta, pa ne obuhvataju veliki broj svakodnevnih poslovnih obaveza. Striktno držanje opisa posla je dobra kamuflaža za lenjost. Ovakve saradnike je bitno prepoznati jer mogu da imaju negativan uticaj na tim i ostale saradnike. Sa ovakvim ljudima je teško raditi i njihova lenjost stvara nepravednu situaciju: uvek neko drugi preuzima više posla i obaveza jer je nemoguće pravedno podeliti posao sa lenjom osobom. Posledice su destruktivne i po tim, odnose, po lidera koji je nadređen takvoj osobi a na kraju, i na sam posao.
- Osoba je demotivisana i razočarana: kada vredan zaposleni daje mnogo i trudi se, a kroz vreme ne dobija reciprocitet kroz vrednovanje i priznanje, onda se javlja bunt. Vrednoj osobi koja je i timski igrač nije prirodno da se poziva na opis posla i da izbegava da radi pa ovakvo stanje neće dugo trajati. Razočaran zaposleni će, ako se situacija ne promeni, odustati i potražiti drugi posao. U ovom slučaju pričamo o pokušaju osobe da privuče pažnju kroz naglo i upadljivo manji trud jer očekuje da se primeti razlika i značaj same osobe. Kada je ovo slučaj, kompanija ili tim je u opasnosti da izgubi važnog člana koji može mnogo više. Rešavanje ovog problema traži malo truda i pažnje i nije nemoguća misija, a najčešće košta manje nego odlazak ovakvog zaposlenog iz kompanije.
- Nepravednost u raspodeli odgovornosti: kao u prethodnom slučaju, dešava se da vredan zaposleni jednostavno odluči da više neće da se daje više od minimuma koji propisuje opis posla, ali je razlog dugotrajno trpljenje nepravednog odnosa unutar tima. Ako osoba stalno preuzima više odgovornosti, jedina žrtvuje svoje privatno vreme da bi obavila posao, ulaže trud i poštuje zadatke i rokove, a drugi unutar tima se „švercuju“ na tuđim leđima, dešava se bunt. I ova osoba će ubrzo, nakon što sagleda perspektivu, napustiti ovakvo okruženje. Količina posla ne pada ljudima teško ako se obavlja u dobroj, timskoj i pravednoj atmosferi.
Zadatak lidera u ovom slučaju:
Šta čeka lidera koji treba da obavi razgovor sa zaposlenim koji „neće da radi ono što nije u opisu posla“? Pa, vrlo neprijatan razgovor u svakom slučaju. Ali vredi.
Lideru se neće dopasti šta čuje: bilo da je u pitanju lenjost, a posebno ako je u pitanju razočarana osoba koja je otvorena da izgovori sve u čemu je lider pogrešio. Ovom razgovoru treba pristupiti mirno, bez besa i ljutnje i bez želje da se lider brani nego sa željom da stvarno ČUJE šta zaposleni ima da kaže.
Ako lider ima posla sa lenjom osobom, treba da se pozabavi time da ne bi izgubio motivaciju ostatka tima.
Ako je u pitanju demotivisana, a vredna osoba koja je u buntu, zadatak lidera je da sasluša razloge, potrudi se da nađe rešenje, ponudi ga i najvažnije, realizuje ono što je dogovoreno.