Iako je prošlo punih pet godina od pandemije koja je rad na daljinu uvela u skoro pa svaku industriju i poziciju, realnost je da se mnoge firme i dalje bore sa time kako da svoje procese učine podjednako učinkovitim, čak i kada se obavljaju van kancelarije. Regrutacija je jedan od tih procesa – da li zaista može da bude podjednako efikasna kao i kada tim koji na njoj radi sedi u istoj prostoriji, a kandidati se nižu jedan za drugim u neprekidnom nizu intervjua? Hajde da vidimo!
Za početak – koje su prednosti regrutacije na daljinu?
- Šira baza talenata – Kad god kompanije prihvate da se ne ograniče sopstvenom lokacijom, kao tržište se otvara ako ne ceo svet onda barem cela zemlja u kojoj kompanija posluje. Ovo može da bude izuzetno dragoceno za samu firmu jer otvara mogućnost za zapošljavanje talenata koji su pre toga bili u potpunosti nedostupni. Takođe, postoje i mnogi lokalni zaposleni koji se, iz raznih razloga, odlučuju za rad na daljinu koji mogu biti privučeni ovom odlukom!
- Niži troškovi – Iako smanjeni troškovi nisu benefit zbog koga se firme odlučuje za rad na daljinu, definitivno bi trebalo da bude visoko na listi prednosti. Bez zakupa kancelarijskog prostora, plaćanje troškova prevoza, kancelarijskog materijala, nameštaja, i opreme, kao trošak ostaju samo alati koje bi kompanija svakako morala da uključi u budžet!
- Brži proces selekcije – Iskustvo kandidata tokom procesa selekcije umnogome je obeleženo vremenom koliko sam proces traje. Rad na daljinu i digitalni alati eliminišu potrebu za fizičkim sastancima, skraćuju uloženo vreme i ubrzavaju proces donošenja odluke. Ne samo što je to finansijski isplativije za firmu, značajno je bolje i za kandidate!
Ipak – šta je ono što je prosto bolje kada se radi uživo?
Ako biste istraživali izazove rada na daljinu mogli biste da pročitate da je izazovnije proceniti kandidata ako se sa njim ne sretnete uživo, da morate da se oslanjate na alate koji nekad ne funkcionišu kako treba (čuveno da li se čujemo na početku svakog poziva), da može biti izazovnije održavati motivaciju i kulturu na daljinu, i slično.
Zapravo, jedino što je zaista izazov jeste što je to promena. Nekome ko je oduvek radio stvari uživo prelazak na daljinu je izazov samo po sebi, jer to nije kako su se stvari oduvek radile. Realnost je da tek kada prođe neko vreme i imamo relevantne podatke možemo reći da li je za nekog pojedinca ili firmu zaista bolje da se radi uživo, ili rad na daljinu ne oduzima baš ništa – ni od efikasnosti, ni od povezanosti, ni od kulture.
Pilot period može pokazati da je adaptacija izazovna, da je zaposlenima i menadžementu izuzetno stalo do već ustaljenog poretka i uobičajenog načina rada, i da firma ne uspeva da iskoristi benefite rada na daljinu. U tom slučaju naredni korak je prelazak na hibrid, a posle, ako je neophodno i potpuni povratak na rad iz kancelarije. Ali, bez pravog testiranja ovog modela rada nemoguće je znati šta su prednosti a šta izazovi!
Kako izvući najbolje iz remote regrutacije?
Da bi neka kompanija zaista mogla da se okoristi svim prednostima rada na daljinu, pa i regrutacije, neophodno je da postavi dobre osnove.
- Digitalizacija organizacije – svaki proces i svaki rezultat mora biti tako postavljen da može da se neometano odvija u digitalnom prostoru. Kako je budućnost svakako digitalna, čak i firme koje su vezane za fizičku lokaciju (poput recimo proizvodnih industrija) moraju biti u stanju da svi procesi koji mogu da budu online zapravo i budu online!
- Praćenje učinka, ne vremena – 9 do 5 polako odlazi u zaborav, i zaposleni, kao i firme se sve više okreću procenama učinka kao merilima produktivnosti, efikasnosti i posvećenosti. To zahteva da, pre svega, HR pivotira i kreira nova merila, ona koja vrednuju šta je rezultat, a ne koliko sam proces traje. Ako posao može da se uradi za manje sati, to mora biti vrednovano, ne kažnjeno dodatnim obimom! Ovakva promena kreće od top menadžmenta i sektora ljudskih resursa.
- Oslanjanje na alate i automatizaciju – raditi na daljinu ako nastavljamo da radimo peške i nije neka promena. Na svu sreću digitalizaciju prate alati i procesi koji omogućavaju da se procesi automatizuju na način da regruterima ostane vremena za ono što ne može da uradi mašina – personalizovan pristup, posvećen regruter, strateški ugao… A sve ono što softver treba da uradi – i neka mu!
Rad na daljinu, kako u regrutaciji, tako u bilo kom drugom HR procesu, ima mnogo prednosti za sve zainteresovane strane – top menadžment, regrutera, kandidata… Ipak, ako se ne posvetimo tome da taj proces postavimo na stabilne noge, predstavljaće nam noćnu moru a ne dobrodošlu olakšicu! Počnimo od standardizacije procesa, i korak po korak, naši procesi će raditi za nas, uz manje resursa, rasterećene regrutere i zadovoljne kandidate!